Kaže imam Ebu-Mu’in en-Nesefi:

“Ako bude rečeno: Šta je definicija znanja?
Ehlu sunnet ve-l-džemat kaže:
Spoznaja saznavanog onakvim kakvo ono jeste, i to je znanje stvorenja.
Znanje Allaha, dž.š., je obuhvatanje i obaviještenost onako kako ono jeste, zato što se On ne opisuje spoznavanjem zato što je On oduvijek Sveznajući, kao što smo to objasnili.
Allah, dž.š., kaže: “A zasigurno smo obuhvatili obavijest o onome što je kod njega.” (El-Kehf, 91.)
Mu’tezile kažu: “Definicija znanja je spoznavanje stvari onakvom kakva ona jeste.” a to je neispravno jer nepostojeće nije stvar i za njega se ne kaže da je stvar, zato što je Allah sve stvorio ni iz čega.
Mu’tezile kažu: “Allah je sve stvorio riječima “budi i ono bude”. Kod nas je to bilo stvaranjem, a ne riječima. Kada bismo rekli da je znanje spoznaja stvari onakvom kakva ona jeste to bi vodilo u bespočetnost egzistenata zajedno sa Allahom, dž.š., a to je stav dehrija – pokvarenih nevjernika.
Allah, dž.š., zna svojim znanjem, a znanje je od njegovih bespočetnih svojstava, za razliku od mu’tezila koji kažu da je Njegovo biće Njegovo znanje pa Allah zna svojim bićem, kao što smo to ranije spomenuli.
Kod nas, On zna svojim znanjem, i znanje je od Njegovih bespočetnih svojstava, znao je ono što biva prije nego bude, i ono što ne biva kako bi bilo da bude. Njegovo znanje je prije svih stvari, prije nego nastanu. Allah, dž.š., kaže: “Reci: “Niko, osim Allah, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna što će se dogodit…” (En-Neml, 65.)
Rafidije i kaderijje kažu da On ne zna stvar prije nego je stvori i proizvede. Znanje je bolje od razuma, razum vjerovjesnika nije poput razuma evlija, i razum vjerovjesnika nije poput razuma našeg Poslanika Muhammeda, a.s., za razliku od mu’tezila koji kažu: Ljudi su jednaki u razumu.
Svakom razumnom i punoljetnom je obaveza da dokaže da svijet ima Stvoritelja, isto kao što je to dokazao naš odabranik Ibrahim, a.s.
(Ebu-Mu’in en-Nesefi, Bahru-l-‘ulum, 61-64, Mektebetu Dari-l-Ferfur, Damask, Drugo izdanje, 2000. god.)

Kaže el-Bezdevi:

“Kaže većina ehlu sunneta: Znanje je shvatanje saznavanog onakvim kakvo ono jeste.
Mu’tezile kažu: “Znanje je uvjerenost da je stvar onakva kakva jeste uz smirenost duše na tome i odlučnost na tome.” Zbog toga što, kod njih, Allah, dž.š., nema znanje već ono pripada robovima.
Kod nas, Allah, dž.š., ima znanje, kao što smo to objasnili. Definicija koju smo spomenuli je prihvatljiva i po pitanju Allaha i po pitanju Njegovih robova, a ono što su spomenuli mu’tezile je prihvatljivo po pitanju robova, a nije prihvatljivo za drugo. Kada, nakon ovoga, budemo govorili o tome da Allah ima znanje, objasnićemo da je naša definicija ispravna, a poništićemo njihovu definiciju.
Neki od ehli sunnet vel džemata su govorili: Znanje je spoznaja saznavanog onakvim kakvo ono jeste.
Neki su govorili: Ukazivanje spoznavanog onakvim kakvo ono jeste.
Neki su govorili onako kako smo mi spomenuli i to je najbolja definicija.
Neki su rekli: Spoznaja stvari onakvom kakva ona jeste.
To je neispravno jer se veže za pravac mu’tezila. Saznavano je nepostojeće kod svih i ono nije egzistent kod ehli sunnet vel džemata, a egzistent kod mu’tezila.
Neki su prihvatili ispravnom ovu definiciju i rekli: Nepostojeće se zna kada bude određeno za postojeće pa se zna kao postojeće, a postojeće je stvar. Ali, čak i sa ovim ostavljanje ovog izraza je obaveza jer se pomišlja na ispravnost pravca mu’tezila a nema potrebe za tim.”
(El-Bezdevi, Usuli-d-din, str. 22., El-Mektebetu-l-ezherijjeh li-t-turas, Kairo 2003. g.)

Kaže en-Nesefi:

“Šejh Imam Ebu-Mensur el-Maturidi, r.a.,  tokom svog govora ukazuje na to da je “znanje svojstvo kojim se, kod onoga ko ga posjeduje, razotkriva spomenuto”, iako on nije koristio ovakav izraz, ovim redosljedom. To je ispravna definicija koja obuhvata i reflektuje sve što treba i kojoj se nikakva loša zamjerka ne može pripisati. To se spoznaje razmišljanjem o tome. A Allah daje uputu.” (Ebu-Mu’in en-Nesefi, Tebsiretu-l-edilleh, 19/1, Diyanet işleri başkanlığı, Ankara, 2004.)

Sami Džeko