Uzvišeni Allah je počastio svoje robove ovom vjerom kako bi ona bila svjetiljka u njihovim rukama koja će ih voditi istini i udaljavati od neistine. Jedina vaga kojom čovjek otkriva istinu od neistine i odlukuje je nad njom je znanje. Zbog toga je kičmeni stub vjere kojom nas je Allah počastio upravo znanje.

Božija riječ veoma cijeni znanje, podstiče ljude na njega i na njegovo sticanje.

Ali, i znanje ima i svoju bolest, kao što sve ima svoju bolest. Koji je onda to virus koju može zahvatiti znanje? Ono je poput svih stvari, sve apstraktne i tjelesne stvari imaju virus koji ih može zahvatiti, pa koji je to virus koji može ovladati znanjem?

To je hir. Hir je bolest znanja, a samim tim i bolest vjere. Vjeri kojom je Allah, dž.š., počastio svoje robove da ih vodi putem istine i da ih čuva zablude na tom putu se ne može ispriječiti ništa što bi joj pomrsilo konce osim jedne stvari, a to je hir – čovjekova požuda.

Zbog toga nas je Uzvišeni Allah upozorio na slijeđenje hira, i upozorio nas da ne miješamo znanje sa sopstvenim požudama. Upozorio nas je da, ako sudimo prema onome što je Uzvišeni Allah objavio, da nipošto ne sudimo miješajući presudu prema Allahovom propisu, tj. prema istini, sa hirom. Koliko je samo Allahovih riječi kojima se podstiče na suđenje prema istini i upozorava na slijeđenje hira! Pogledajte šta Uzvišeni govori Davudu, a.s.:

يَا دَاوُودُ إِنَّا جَعَلْنَاكَ خَلِيفَةً فِي الْأَرْضِ فَاحْكُم بَيْنَ النَّاسِ بِالْحَقِّ وَلَا تَتَّبِعِ الْهَوَى فَيُضِلَّكَ عَن سَبِيلِ الله

“O Davude, Mi smo te namjesnikom na zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta…” (Sad, 26.)

Pogledajte u iste riječi koje Uzvišeni Allah upućuje i našem Poslaniku, a.s:

وَأَنِ احْكُم بَيْنَهُم بِمَا أَنزَلَ اللّهُ وَلاَ تَتَّبِعْ أَهْوَاءهُمْ وَاحْذَرْهُمْ أَن يَفْتِنُوكَ عَن بَعْضِ مَا أَنزَلَ اللّهُ إِلَيْكَ

„I sudi im prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i čuvaj ih se da te ne odvrate od nečega što ti Allah objavljuje….“ (El-Maida, 49.)

Pogledajte i u ostale ajete i Kur’anske citate koji raznovrsno govore o ovoj izuzetno opasnoj stvari. Pogledajte, na primjer, u ove Allahove, dž.š., riječi:

وَلَوِ اتَّبَعَ الْحَقُّ أَهْوَاءهُمْ لَفَسَدَتِ السَّمَاوَاتُ وَالْأَرْضُ وَمَن فِيهِنَّ

“Da se Allah za prohtjevima njihovim povodi, sigurno bi nestalo poretka na nebesima i na Zemlji i u onom što je na njima…” (El-Mu’minun, 71.)

Ovo je čudan i veoma opasan govor.

Da se Allah za prohtjevima njihovim povodi, sigurno bi nestalo poretka na nebesima i na Zemlji i u onom što je na njima… – ima li onda opasnijeg belaja na zemaljskoj kuli ,odnosno na dunjaluku, od slijeđenja hirova?

A šta je to hir?

To je izraz kojim se ukazuje na unutarnji glas koji te poziva ka nečemu. Ovaj glas ti dolazi zaogrnut naukom, zaogrnut simbolima istine, zaogrnut dokazima i argumentima, čak štaviše, u mnogo slučajeva zaogrnut i samom vjerom. Pa ti zamuti vid, pomiješa ti istinu sa neistinom. Običaj hira je da on nikada ne dolazi jasan i razotkriven. Da je jasno da je to hir onda u njemu ne bi bilo nikakve opasnosti!

U ateisti koji te poziva u svoj ateizam nema opasnosti jer on jasno iskazuje ko je. U izopačenom koji te poziva u izopačenost u ime izopačenosti nema opasnosti jer sama njegova izopačenost upozorava na njegov poziv. Ali, hir ne dolazi u ovakvom jasnom obliku. On dolazi zaogrnut raznim ogrtačima i naoružan brojnim oružjem. Dolazi ti zagrnut ogrtačem znanja, zaogrnut ogrtačem vjere, zaogrnut ogrtačem i simbolima istine. Mnogo je ovakvih opasnih poziva kojima se čovjeku skreće pogled sa pravog puta.

Zbog toga Uzvišeni Allah mnogo puta upozorava na njegovo slijeđenje. Pogledajte u Allahove riječi:

وَأَمَّا مَنْ خَافَ مَقَامَ رَبِّهِ وَنَهَى النَّفْسَ عَنِ الْهَوَى فَإِنَّ الْجَنَّةَ هِيَ الْمَأْوَى

“A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i dušu od prohtjeva uzdržao džennet će boravište biti sigurno.“ (En-Naziat, 40.)

Šta da kažemo povodom ovoga?

Čitajte Allahove riječi da biste pronašli upozorenje na hirove. Kada obratimo pažnju na ovo na šta nam Uzvišeni skreće pažnju onda će se u nama probuditi riječi koje će plašiti i upozoravati čovjeka na ovog neprijatelja koji se kamuflira u znanje, u vjeru i u istinu.

Zatim će se čovjek vratiti sebi pa svoj nefs početi kritikovati i istraživati da li se u njega sakrio neki hir ili ne. Kada čovjek dođe do tog stepena da proučava i ispituje sebe Allah, dž.š., će ga sačuvati svih hirova i izopačenosti. U tome je lijek, braćo draga.

Kontroliši sebe, uz iskrenost prema Allahu i iskrenost prema ovoj vjeri kojom te je Allah počastio! To kontrolisanje će te navesti na znanje, a stajanje uz znanje će te udaljiti od hirova jer onaj koji stane na stranu znanja, i iskren je prema Allahu, sigurno će svoje hirove staviti pod svoje noge. Kada se čovjek ograniči granicama znanja, uzimajući uputu iz njegovog svjetla, radeći to iskreno u ime Allaha, hirovi će se udaljiti od njega, neće moći da mu otežaju ili prekinu njegov put. Daleko od toga!

Ali, čovjek koji pomiješa cilj kojem ide, Allahovo zadovoljstvo, sa svojim ličnim koristima, željama, požudama i dunjalukom, sigurno će pred svoje hirove otvoriti široki put. A kada se hir uvuče u bit čovjeka onda znanje postaje vojnik za hirove, a i istina, takođe, postane vojnik za potrebe hirova.

Istina ostaje u obliku forme, ali suština i sadržaj istine se udaljavaju od čovjeka.

Allah se smilovao plemenitom ashabu Abdullah b. Mes’udu, r.a., koji je jednog dana rekao svojim prijateljima:

“Vi živite u vremenu u kome je mnogo onih koji razumiju vjeru a malo onih koji o njoj pričaju, mnogo je onih koji daju dunjaluk a malo onih koji ga traže. Znanje upravlja hirovima. A doći će ljudima vrijeme kada će biti mnogo onih koji govore o vjeri a malo onih koji je razumiju, biće mnogo onih koji traže dunjaluk a malo onih koji ga daju. Hirovi će tada rukovoditi znanjem.“

Kako su istinite ove riječi Ibn-Mes’uda! Nema sumnje da su one izvedene iz svjetla poslanstva Poslanika, a.s! Zar ne vidite vrijeme u kojem živite? Zar ne vidite kako se ove riječi poklapaju sa vremenom u kome mi živimo?

Mnogo je onih koji govore o vjeri, kako je lahko biti dobar retoričar. Ali, koliki je procenat od ovih govornika, onih govornika koji govore na osnovu stvarnog znanja, proučavanja i rahzumijevanja vjere i drže se Allahovih naredbi?

Zar ne vidite koliko su se umnožile ruke onih koji ih pružaju tražeći? A kako se umanjio broj ruku koje zaista dijele zarad Allahovog zadovoljstva! Zar ne gledate u nauku kako je izgubila dojučerašnje vođstvo i danas postala vojnik i sluga požude! – Hira!

Mnogo je onih koji govore naučnim frazama. Ponavljaju te stručne termine kako bi svoje hirove prikrili njima. Svako ko razmisli i pogleda vidjeće potvrdu istinitosti riječi Abdullah b. Mes’uda, r.a., a koje je on , kao što rekoh, uzeo iz svjetla poslanstva Poslanika, a.s.

Šta je naša obaveza, braćo draga, pred ovom realnošću? Prvo pitanje je: Jesmo li mi iskreni u našem vjerovanju u Allaha? A drugo pitanje je: Jesmo li mi iskreni u našem idenju ka Allahovom zadovoljstvu?

Ako je odgovor: Da! onda shvatimo da nema mosta koji nas spaja sa Allahovim zadovoljstvom, nakon iskrenosti u vjeri, osim mosta znanja. Znanja za koje smo rekli da je kičmeni stub vjere. Znanja na čiji poseban stepen je ukazao Uzvišeni Allaha pa nas podstakao na njegovo skupljanje. Zato se, Allahovi robovi, zaštitite tvrđavama znanja!

Znanje o Allahovoj knjizi, o sunnetu Njegovog Poslanika, uopšteno znanje o šerijatu kroz vjerovanje i praktikovanje… Uz iskrenost u vjeri… Ako tako budete radili zaštitićete se protiv bolesti hira, zaštitićete se od virusa hirova na koje nas je Uzvišeni Allah upozorio.

Ako tako budete radili Uzvišeni Allah će vam podariti istančani vjerski osjećaj kojim ćete biti u stanju da razlikujete istinu u koju se pozivate od neistine u koju vas pozivaju!

Čovjek poput toga, kada čuje onoga koji poziva ljude ka svojim hirovima prikrivajući to ogrtačima vjere i nauke, nipošto neće moći da bude prevaren! Zato što njegova iskrenost prema Allahu uz znanje koje je stekao pravi zaštitu, a Allah je istinski zaštitnik.

Ali, ako naši hirovi preovladavaju nama, ako naša pristrasnost sebi ili nekoj svojoj grupi, preovladava našim bićem i ima prednost pri ostvarivanju naših ciljeva onda je liječenje takvog stanja zaista teško a lijek od nas stvarno daleko! Znajmo, da ćemo ovime mi od vjere, nauke i istine napraviti vojnike za požude, a Allah Uzvišeni nas je upozorio na to kada nas je upozorio da će nas taj put odvesti sa Allahovog puta:

إنَّ الَّذِينَ يَضِلُّونَ عَن سَبِيلِ اللَّهِ لَهُمْ عَذَابٌ شَدِيدٌ بِمَا نَسُوا يَوْمَ الْحِسَابِ

“…one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onom svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati.” (Sad, 26.)

Kao da Uzvišeni kaže: Ko vidi sebe da je postao zarobljenik svojih hirova, svojih strasti, njegov lijek je da se sjeti dana obračuna. Kada se sjeti Dana obračuna nestaće hirova iz srca i virus će se udaljiti od njega, pa će njegov put ka Allahu postati čist. A onaj koji zaboravi na Dan obračuna, kakva je korist da se spominju njegove koristi, hirovi i pristrasnost.

Molim Uzvišenog Allaha da nas oslobodi od naših požuda. Molim Ga da nas učini od onih koji se drže Njegove vjere preko pridržavanja nauke o vjeri. Molim Ga da nas sačuva islamskim obrazovanjem i da nas učini od onih koji su iskreni u težnji ka Njegovom zadovoljstvu. Oprosta od Njega tražite, Allah Vam oprostio!

Muhammed Seid Ramadan el-Buti

29.05.1987. Damask